3. deklinacija
Ovoj deklinaciji pripadaju one imenice kojima osnova završava ili na suglasnik (to su tzv. konsonantske osnove) ili na samoglasnik i (tzv. i-osnove).
Osnova imenica dobije se tako da od genitiva jednine odbacimo karakterističan nastavak, a u trećoj deklinaciji to je -is.
U ovoj deklinaciji zastupljene su imenice sva tri roda.
Uobičajeni završeci imenica muškog roda u nominativu i genitivu jednine su:
- -or, -oris; -os, -oris; -o, -onis; -es, -itis; -ex, -icis; -x, -cis; -x, -gis
Imenice ženskog roda obično završavaju na:
- -io, -ionis; -do, -dinis; -go, -ginis; -as, -atis; -us, -utis; -us, -udis; -x, -cis; -x, -gis
Imenice srednjeg roda najčešće završavaju na:
- -en, -inis; -us, -eris; -us, -oris.
I-osnovama pripadaju:
- jednakosložne imenice, tj. one imenice koje u nominativu i genitivu jednine imaju jednak broj slogova, npr. civis, -is, m.
- imenice koje ispred nastavka -is u genitivu jednine imaju dva ili više suglasnika, npr. ars, artis, f.
- imenice srednjeg roda koje u nominativu jednine završavaju na -e, -al ili -ar, npr. mare, -is, n..
Masculinum, femininum
| padež | jednina | množina |
| N | -∅ | -es |
| G | -is | -(i)um |
| D | -i | -ibus |
| Acc | -em | -es |
| V | -∅ | -es |
| Ab | -e | -ibus |
* Imenice muškog i ženskog roda i-osnova razlikuju se od imenica muškog i ženskog roda konsonantskih osnova samo u genitivu množine, koji završava na -ium, a ne na -um.
** oblik nominativa u rječniku je posebno označen. primjer: imenica vox,-cis,f.
- nominativ: vox
- osnova imenice: voc- (dobije se tako da se makne genitivni nastavak -IS)
- deklinacija
| vox | voces |
| vocis | vocum |
| voci | vocibus |
| vocem | voces |
| vox | voces |
| voce | vocibus |
Neutrum
| padež | jednina | množina |
| N | -∅ | -ia |
| G | -is | -ium |
| D | -i | -ibus |
| Acc | -∅ | -ia |
| V | -∅ | -ia |
| Ab | -i | -ibus |
Imenice srednjeg roda i-osnova imaju u ablativu jednine -i (a ne -e), u genitivu množine -ium (a ne -um), a u nominativu, akuzativu i vokativu množine završavaju na -ia (a ne na -a):