Imenice

U latinskom jeziku postoji pet deklinacija:

• 1. ili a-deklinacija
• 2. ili o-deklinacija
• 3. deklinacija, za:
  • suglasničke osnove
  • i-osnove
• 4. ili u-deklinacija
• 5. ili e-deklinacija

Imenice se dekliniraju na sljedeći način:

• u 1., 2., 4., 5. deklinaciji uklonimo karakteristični nastavak za nominativ jednine, te potom na tako dobivenu osnovu riječi dodajemo ostale nastavke
• u trećoj deklinaciji osnova imenice dobije se tako da se od genitiva množine odbaci karakterističan nastavak -um, te se na tu osnovu dodaju nastavci.

Npr. servus, -i , m. = rob. Nominativ jednine jest servus, uklonimo -us i dobijemo serv-, te na tu osnovu dodajemo ostale nastavke: genitiv jednine glasi servi, dativ glasi servo itd.

Imenice se u rječniku navode u sljedećem obliku: amicus, -i, m.

Amicus je oblik za nominativ jednine, -i je nastavak za genitiv jednine (te po ta dva oblika nedvosmisleno znamo kako se imenica deklinira), a m. je oznaka roda. Rod može biti m. (masculinum, muški rod), f. (femininum, ženski rod) i n. (neutrum, srednji rod).