Izgovor

Postoje dva načina izgovora: klasični i tradicionalni. Klasičnim izgovorom čitamo tekstove koji su nastali do propasti Zapadnog Rimskog Carstva (5. st.), a tradicionalnim sve tekstove koji su nastali nakon 5.st.n.e.

Tradicionalni izgovor 

  • ae i oe čitaju se kao e
  • i se ispred samoglasnika čita kao j
  • c se ispred e, i, y, ae, oe čita kao c, a inače kao k
  • ch se čita kao h, osim u iznimkama kao Christus [Kristus]
  • ngu se pred suglasnikom čita kao ngv
  • ph se čita kao f
  • qu se čita kao kv
  • rh se čita kao r
  • th se čita kao th
  • s se između samoglasnika čita kao z
  • ti se pred vokalom, i kad je nenaglašen, čita kao ci, a ako slijedi iza s, t ili x, tada se čita kao ti
  • x se čita kao ks, a y kao i

Klasični izgovor 

Vrijede pravila kao i za tradicionalni s malenim iznimkama:

  • c se čita kao k
  • ae se čita kao aj
  • oe se čita kao oj
  • s se čita kao s